Reljef

GEOMORFOLOŠKA REGIONALIZACIJA

Prema geomorfološkoj regionalizaciji RH porječje bazena Crne Mlake prostire se u više subgeomorfoloških, mezogeomorfoloških te dvije makrogeomorfološke regije što joj daje veliku georaznolikost bitnu za kvalitetu okoliša.

Prostor je građen od naslaga različite otpornosti i vodopropusnosti što je utjecalo na evoluciju i današnji izgled reljefa, značajke podzemnih vodonosnika i geografski raspored površinskih voda.

S obzirom na razlike u geološkoj građi porječje Crne Mlake može se podijeliti u dvije glavne prostorne cjeline. U građi sjevernog dijela prevladavaju starije, po sastavu pretežito karbonatne stijene s povremenom pojavom vulkanogenih stijena. U karbonatnim stijenama (pretežno dolomiti i vapnenci) je razvijen fluviokrški i krški reljef s krškim vodonosnicima u podzemlju čije značajke jako ovise o razvijenosti pukotinske poroznosti. U južnom, mlađem dijelu, prevladavaju nevezeni sedimenti fluvijalnih i barskih okoliša u kojima je razvijen fluvijalni reljef karakterističan za široke doline panonsko-peripanonske Hrvatske.

Prikaz geološke građe terena i strukturnih odnosa
(prema Velić & Vlahović (2009): Tumač geološke karte 1:300.000.
Hrvatski geološki institut, Zagreb)

Najmlađe, aluvijalne naslage nanosi su potoka i rijeka, a rasprostiru se u južnom dijelu porječja bazena Crne Mlake, na pretežito zaravnjenim i hipsometrijski najnižim dijelovima prostora koji privlače vode sa sjeverozapadnih viših područja. Taložene su duž tekućica i u naplavnim nizinama gdje su se povremeno odvijale poplavne epizode. Sastoje se od rastresitih naslaga šljunka, pijeska, silta i gline.

Ribnjaci Crna Mlaka nalaze se na geološki mladim nepropusnim barskim naslagama koje se i danas aktivno talože. Vode na površini je puno. Za razliku od kopnenog lesa (prapora) koji se raznošen vjetrom tijekom posljednjeg ledenog doba taložio na ocjeditim dijelovima reljefa, barski les se sastoji od naslaga taloženih u jezersko-barski okoliš. U sedimentu prevladavaju gline i glinoviti siltovi, s velikim udjelom organske tvari koja potječe od bujne vegetacije vlažnih staništa koja ovdje caruje posljednjih 10-ak tisuća godina.

U podnožju dijela Žumberačkog gorja rasprostranjene su fluvijalno-jezerske naslage – sedimenti koji su istaloženi preko erodirane podloge građene od starijih stijena. Sastoje se od naslaga šljunaka i pijesaka koji se nepravilno izmjenjuju.

Za područje Žumberka značajan je dolomit, karbonatna stijena podložna okršavanju i u čijem se podzemlju formiraju podzemni krški vodonosnici koji hrane većinu žumberačkih izvora i tekućica. Za površinske vodotoke Žumberka zanačajna je geografska rasprostranjenost nepropusnih naslaga fliša, ali one nemaju većeg značenja za vodotoke koji pritječu Crnoj Mlaki.

Na priloženoj karti sjenčanog reljefa lijepo se razlikuju tri bitno različite morfološke cjeline. Sjeverozapadno i sjeverno položeni gorski i prigorski prostor Žumberka, Samoborskog gorja i Plešivice oblikovan je u tektonski izdignutim i dolinama tokova jako raščlanjenim cjelinama građenim od otpornijih karbonatnih stijena. Prijelazni prostor predgorske stepenice, koji se stepeničasto spušta prema jugoistoku i zavali Crne Mlake obilježen je sustavom usporednih niskih i zaobljenih grebena u izmjeni s potočnim dolinama u mekšim naslagama šljunaka i pijesaka. Kao najniži, tektonski spušteni prostor, ističe se dno zavale Crne Mlake gdje je temeljnica blizu površine. Obilježje krajobraza su močvare, šumovita nizina i obradive površine. Zbog svoje udubljenosti u odnosu na okolni reljef, zavala je lokalna erozijska baza koja prema sebi privlači sve vodotoke pa je zbog toga površina slijeva jako velika i okružuje Crnu Mlaku poput nepravilnog prstena.

Ove morfološke razlike vrlo ilustrativno potvrđuju i vrijednosti relativne vertikalne raščlanjenosti reljefa. Pomoću njih se identificiraju područja izdizanja i spuštanja reljefa – prostori pojačane denudacije i akumulacije, dakle prostori s kojih se rastrošeni materijal nastao raspadanjem stijenske mase i erozijom sedimenata i tla transportira u niže zone akumuliranja. Vrijednosti vertikalne raščlanjenosti reljefa su od 0, u najnižem jugoistočnom dijelu, do 483 m/km² na Žumbeku i u Samoborskom gorju. Prema klasifikaciji vertikalne raščlanjenosti Republike Hrvatske prostor porječja bazena Crne Mlake spada u 5 kategorija od kojih je površinom najveća klasa 100 – 300 m/km² – umjereno raščlanjen reljef. Promatrajući porječje bazena Crne Mlake kroz ovaj pokazatelj jasne su strukture gdje se izdvaja južna lokalna depresija Crne Mlake te vrlo izražena predgorska stepenica (30 – 100 m/km²) koja vodi ka SZ i raščlanjenim vršnim dijelovima Žumberačkog gorja.

Interesantan pokazatelj je i prvi trend vertikalne raščlanjenosti kojim se identificiraju zone tektonskog uzdizanja i pojačane produkcije regolita kojeg tekućice transportiraju u niže predjele ulegnute zone tektonskog spuštanja. Ovi odnosi jako utječu na strukturu mreže tekućica koju takve spuštene zone “privlače”. Vrijednosti pokazuju kako je lokalno tektonsko spuštanje najintenzivnije upravo oko ribnjaka Crne Mlake, dok su obronci Vukomeričkih gorica, Žumberka i Samoborskog gorja zona izdizanja.